Prenosimo tekst objavljen u službenom biltenu Hrvatske Udruge za Disleksiju br. 31, lipanj 2013. Autor teksta: Željka Butorac, prof. logoped

Iskustva iz prakse  govore o povećanju broja djece koja su neuspješna u matematici i koja traže pomoć, jer imaju negativnu  ocjenu. 

Kako je teško učiti matematiku dokazuju i statistički podaci da od ukupnog broja negativnih ocjena 30% čine ocjene iz matematike, te da se najviše traže instrukcije iz matematike.

Mnogi psiholozi, liječnici, učitelji i roditelji su došli do saznanja da intelektualno prosječna, čak i nadarena djeca imaju ozbiljne teškoće u učenju matematike. 

S druge strane, teškoće učenja matematike uglavnom se toleriraju.

Na primjer, nije prihvatljivo da netko ne zna čitati i jezično se izražavati, a često se s odobrenjem prihvaćaju izjave ‘Ja nisam nadaren za matematiku’, ne razmišljajući da se iza toga možda krije neki neurološki, psihološki ili pedagoški deficit.  

Kada se i uoče problemi s usvajanjem matematičkih koncepata, u  pamćenju matematičkih činjenica, organiziranju brojeva i razumijevanju i uporabi matematičkoga jezika, to se najčešće događa u školskoj dobi.

Međutim, mnoga se matematička znanja usvajaju znatno ranije, puno prije formalne poduke. Iako pokazatelji uspjeha u matematičkom promišljanju u ranoj dobi nisu jasno definirani, izvjesno je da pojedini  simptomi upućuju na moguće teškoće pa i poremećaj u usvajanju matematike. 

Razvoj matematičkih vještina 

Odstupanja u matematičkim sposobnostima neophodno je  promatrati s obzirom na dob, odnosno s obzirom na količinu formalne poduke što zahtjeva čitav niz znanja o komponentama matematike.

Prepoznati o čemu se radi, moguće je na osnovi jasnoga određenja svrhe svakoga matematičkog zadatka, poznavanja ‘razvojne matematičke linije’, te na osnovi niza podataka o tome kako dijete rješava matematički problem.

Pet je odgovornih čimbenika za uspješno učenje matematike,  a  to  su:

  • stupanj kognitivnog razvoja (IQ),
  • matematička osobnost učenika,
  • pred matematičke vještine,
  • matematički jezik i
  • stupnjevi poznavanja matematike.

Izuzetno je važno da djeca razviju određene pred vještine koje  će  im omogućiti pravilno usvajanje matematike.   

Zaostajanje u razvoju neke od ovih pred vještina rezultira teškoćama  u usvajanju matematike i nema napretka dok se ta pred vještina ne razvije.

Ukoliko kod djeteta primijetite teškoće u učenju matematike, provjerite koju od navedenih vještina dijete nije usvojilo i poradite na njihovom usvajanju.

Ipak, mogući razlozi nastanka teškoća usvajanja matematike mogu biti  i  teškoće pamćenja, obrada vizualno-prostornih podataka, kognitivni razvoj i nedovoljno usvojen matematički jezik.

Ako dijete ima teškoće pamćenja, primjećujemo probleme  u  prisjećanju temeljnih matematičkih činjenica, prisjećanju  koraka potrebnih za rješavanje složenijih zadataka,  prisjećanju  značenja specifičnih simbola (; < > % …), zaboravljanje što je bilo na početku zadatka i sl. 

Kod teškoća pamćenja vizualno-prostornih podataka uočavamo  teškoće smještaja brojeva u pogrešne kolone-tzv. mjesne vrijednosti, nerazumijevanje brojevnog pravca i grafikona i geometrijskih odnosa.

Teškoće u kognitivnom razvoju dovode do teškoća u razumijevanju   odnosa među brojevima (decimale,   razlomci,  dijeljenje…),  razumijevanju  problemskih zadataka, nedostataka shvaćanja sustava brojeva i neučinkovitih strategija brojanja.

Najviše problema u usvajanju matematike proizlazi iz nedovoljno   usvojenog matematičkog  jezika. 

On se mora razvijati i pojašnjavati svaku riječ kroz situacije u kojima   se koriste.  

Matematički jezik je jako precizan, ima svoj vokabular, sintaksu, gramatiku i pragmatiku. 

Važno je znati da je diskalkulija često sastavni dio drugih teškoća kao što je disleksija, disgrafija, poremećaja pažnje, jezičnih  teškoća i  sl

Dijete s diskalkulijom prepoznat ćemo po nizu uzastopnih i specifičnih pogrešaka koje radi, i po usporenom procesu usvajanja novih sadržaja iz matematike i zadržavanja u upotrebi starih ‘naučenih’ sadržaja.

U djece s diskalkulijom postoji velika disproporcija između njihove mentalne dobi i tzv. matematičke dobi.

Matematička dob takvog djeteta je znatno ispod prosjeka, dok je mentalna dob normalna. 

Na primjer, učenik  5.  razreda koji je prosječno intelektualno razvijen  i uspješan u svim školskim predmetima osim matematike, poznaje matematiku na razini 2. razreda.

Takva odstupanja učeniku stvaraju ozbiljne teškoće u ovladavanju matematike, bez obzira na prosječan stupanj intelektualnog razvoja, normalno funkcioniranje osjetila, te optimalne uvjete redovnoga podučavanja.

U djece se najčešće radi o razvojnoj diskalkuliji, odnosno o teškoćama koje se formiraju u ranoj razvojnoj dobi i uočavaju se čim  je dijete   počelo upoznavati pojam broja  i obavljati  elementarne računske radnje. 

Povezanost diskakulije i drugih teškoća

Velik broj djece ima teškoća s usvajanjem matematike. Isto tako,    poremećaji učenja matematike nisu rijetki, ali češće se nalaze ovakve teškoće.

1.Prema simptomatologiji djeca koja mogu imati probleme s  matematikom, su djeca sa specifičnim teškoćama  u  čitanju- disleksijom.        

Prema izvještajima Richarda Ashcrofta, predstojnika Odsjeka za matematiku na Mark  koledžu – britanskoj  specijalnoj  školi za djecu s disleksijom, oko 75 % učenika s umjerenom i teškom disleksijom  imaju ozbiljne teškoće u matematici (Malmer G.2000.).

Kako je disleksija prvenstveno teškoća u ovladavanju dekodiranja i razumijevanja simbola pisanog jezika, postaje nam jasno da se to isto  može prenositi i u jezik matematičkih simbola, bilo da se radi o  brojevnim simbolima i računskim operacijama s tim simbolima ili  razumijevanju priče napisane matematičkim jezikom. 

Većina djece s vizualnom disleksijom vidi određena slova, brojeve  i  simbole zrcalno i inverzno.

Djete uči

Čitanje cijelih riječi u rečenici se kod takva djeteta pretvara u  potpunu zbrku. Osim što pogrešno percipira  pojedina slova, također i dijelove riječi vidi obrnuto. Zbog takve zbrkane percepcije, dijete  s  vizualnom disleksijom radi veoma sporo.     

Nedostaje mu vremena za promišljanje i rješavanje zadataka.  Još  jedan veliki problem učenika s disleksijom su teškoće vizualiziranja simbola u potrebnom redoslijedu i položaju.   

Zbog toga ono teško svladava rad s brojevnom crtom, pojam   vrijednost brojeva, te pogrešno čita i zapisuje velike  brojeve. 

Pamćenje i slijeđenje redoslijeda koraka u obavljanju računskih operacija za njega je također iznimno teško.

 Zamjenjuje redoslijed pojedinih koraka, izostavlja jedan ili više  koraka i  čini druge proceduralne pogreške. 

Djeca s disleksijom imaju mnogo teškoća u imenovanju matematičkih simbola, postupaka, geometrijskih likova i dr.  

Dugo ne mogu naučiti matematičku terminologiju  (npr.  Pribrojnik,  zbroj, zbrajanje, oduzimanje, umanjenik, umanjitelj, razlika, plus,     minus, jednako, veći   od,   manji   od,   nazive   geometrijskih  likova  itd.). 

Čak i kada nauče nazive, potrebno im je više vremena da ih se prisjete u određenom trenutku. Uglavnom  im  je  nemoguće brzo automatizirano imenovanje.

Ipak, u mnogim slučajevima djeca s disleksijom imaju dobre  matematičke sposobnosti, razvijeno matematičko mišljenje i zbog toga imaju dobar potencijal za razumijevanje matematičkih koncepata ali zbog nedostatne razvijenosti određenih psihičkih funkcija, u njih se remeti proces manipuliranja numeričkim simbolima, dakle proces razumijevanja i  pamćenja  tih  simbola.

Zato učitelji trebaju biti svjesni razlike između matematike općenito  i  aritmetike. 

Oko 10% djece s disleksijom pokazuje i iznimnu matematičku darovitost.     

2.    Djeca s perceptivno-motoričkim smetnjama, djeca s posebnim  jezičnim teškoćama, djeca s disgrafijom ili specifičnim teškoćama u ovladavanju vještine pisanja, mogu imati teškoće u percipiranju dijelova u odnosu na cjelinu (može biti naglašeno u učenju pojma-mjesna vrijednost). 

Isto tako djeca s disgrafijom mogu imati teškoće u  usvajanju motoričke formule slova, znamenki i drugih simbola.

Nekoliko savjeta i zaključak

Svaki učitelj i roditelj bi  trebao prije svega  upoznati kako  djeca   usvajaju matematiku, koji su čimbenici odgovorni za njihov uspjeh u  učenju matematičkih koncepata, a također upoznati prirodu i vrste specifičnih teškoća. 

Uloga učitelja nije da ‘tretira’ diskalkuliju, nego da podučava na   način koji je prirodan  i  efikasan  za  djecu.

Trebamo poznavati i usavršavati djetetove kognitivne strategije u     matematici, voditi nastavu na takav način da zadovoljavamo  potrebe  svih učenika.  

U predškolskoj i ranoj školskoj dobi trebamo osigurati formiranje čvrstog temelja za usvajanje matematike – razvijati pred matematičke i pomoćne vještine u djece. 

Tijekom učenja svakog matematičkog koncepta, veliku pažnju trebamo posvetiti njegovoj jezičnoj komponenti, odnosno razvijanju razumijevanja terminologije, matematičke sintakse i uvježbavanju prevođenja s matematičkog jezika na hrvatski i obrnuto.  

Proces usvajanja svakog matematičkog koncepta treba se odvijati u     prirodnom slijedu usvajanja  novog  znanja:  od  intuitivne  razine,  preko konkretne, slikovne,  pa  sve do apstraktne, praktične i     komunikativne. 

U  takvim će uvjetima sva djeca, a tako i djeca sa specifičnim teškoćama u učenju i razvoju, ovladavati  matematikom  s  više  lakoće, uspjeha i ljubavi prema tom predmetu.

Ovo su neka načela koje valja slijediti u radu s djecom. 

1. Svako dijete je posebno. Pažljivo ga promatrajmo dok radi zadatak, uočimo njegove strategije i saznat ćemo jesmo li pronašli način rada koji mu odgovara. Postoje različiti putovi do cilja koji je pred nama. 

2. Pokušajmo dijete navesti da razumije, a zatim da računa. 

3. Uvijek počinjemo raditi konkretima – npr. prsti su konkreti koje osjećamo i koje uvijek nosimo sa sobom.

 4. Treba vježbati svakodnevno, kraće vrijeme i to po nekoliko puta dnevno. Važno je da svi koji rade s djetetom rade na isti način. 

5.Raditi s djetetom isključivo individualno

6. Ne ljutiti se na dijete i pohvaliti ga za svaki mali napredak.  Važna je osobna učiteljska i roditeljska poruka  kako  matematika  ima  smisla,  kako ona nije bauk i kako se njome sasvim dobro možemo nositi ako  joj priđemo na dobar način.

Tako ćemo sigurno najviše pomoći djeci da zavole matematiku i da, ako se neke teškoće i pojave, znaju da ima mnogo načina kako ih uspješno prebroditi.

Željka Butorac, prof. logoped

Tekst je izvorno objavljen u biltenu Hrvatske Udruge za Disleksiju, br.31. lipanj, 2013.